Kada mi je teško, bežim u samoću. Kad mi je još teže, tražim dobre ljude. Kada mi je teško, bežim u samoću. Kad mi je još teže, tražim dobre ljude.
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametnute uslove. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016
Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta. A ne mogu to. Usprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016
Sve ima svoju vrednost i težinu, ni manju ni veću nego što je ima, a nama izgledaju različite. Jedne nevolje vreme čini lakšim, druge težim. Mi se menjamo, svet ostaje. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016