Osama i tišina prvi su preduvjet da se nešto stvori.
Osama i tišina prvi su preduvjet da se nešto stvori.
Osama i tišina prvi su preduvjet da se nešto stvori.
… vreme uporno glođe čoveku misao, i od nje ostaje kostur, bleda uspomena bez pravog sadržaja.
Ono što nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo.
Bila je tiha luka, u čiji sam mir ulazio slomljen olujom, ali srećan što se vraćam.
Pruži mi ruku i samo za čas budi mi prijatelj, otac, sin, drag čovjek, čija me blizina raduje.
Žena više voli nežnu reč, makar bila i glupa, nego pametnu ako je gruba.
Na što god se odlučio, morat ću učiniti ja, sam. Bilo da oprostim, bilo da namirim.
Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.
Usamljen među grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima.