Meša Selimović citati
Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?
Sve je moguće, sve je na domak ruke, samo se čovjek ne sme predati. Teško je dok se ne odlučis, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen, ni pun prijetnji.
Smatrao sam dužnošću i srećom da sebe i druge čuvam od greha. I sebe, uzalud je kriti. Grešne misli su kao vetar, ko će ih zaustaviti. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju? Čovek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu, tako sam mislio… Sad o tome mislim drukčije… Svet mi je odjednom postao tajna, i ja svetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više…
Zbog te žene, jedine koju sam volio u životu, zbog nje, izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvrđi i zatvoreniji prema svakome. Osjećao sam se poharan, i nisam davao ni drugima ono što nisam mogao dati njoj. Možda sam se svetio sebi i ljudima, nehotice i neznajući. Boljela me, odsutna .