Miroslav Mika Antić citati

Vjeruj mi, posljednja ljubavi, nemoguće je voljeti posljednji put u vječnosti.

Neću da se vratim. Za svakim vozom ostaje samoća. I samo mraka napune se prsti.

O, kako ste u zabludi da ništa bez vas nije dovoljno živo. Hajde, ugasite svecu: ono što je u mraku – i dalje traje.

Znam, sutra će drugačije tepati i voleti. Naše stare osmehe niko neće shvatiti. Možda ćeš me tražiti. Možda će te boleti. Al’ se više nikada neću tuda vratiti.

Ljudi te pažljivo slušaju, al’ samo svoj glas čuju. Zato im što manje kaži. Ljudi su tek onda ljudi kad im se ništa ne traži, a mnogo im se nudi. Ljudi su čudne biljke. Kad rastu u sebe siđu. Sretnu se. Pa se raziđu. Ili se mimoiđu.