Borislav Pekić citati

Čovek se nikad ne pita za uzroke dobrih stvari koje mu se dešavaju. Zanimaju ga samo uzroci rđavih.

Neznanje rađa gordost; gordost rađa neznanje.

Ništa nije neizbežno. Sve je neizvesno.

Prestao je večni rat prirode i čoveka. Čim je shvatio svoju moć, čovek se prema prirodi počeo ponašati kao prema slučajnoj i nesnosnoj rogobatnosti u uređenom poretku veštačkih stvari, u svetu vlastitih proizvoda, koji bi, inače, bez prirode bio savršen.

Treba gledati pravo. Jer da se htelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubiti zemlju dece svoje, a ne dedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo nego kuda idemo.

Budućnost će, kao i uvek, heti odgojiti vlastite nove zablude; a što će one biti, zapravo, naše i stare koliko i svet, neće smetati nijednom od praunuka kako bi se njome dičio, brišući u međuvremenu tur našim jeremijadskim opomenama i savetima.

Na ovom se svetu može biti samo na gubitku.

Kad čovek ostane u mraku, ne traži onoga ko je ugasio sveću, nego drugu sveću.

Svet malih ljudi na velike istine nikad nije spreman. Čak i papa bi se smrtnički uplašio ako bi mu se dokazalo postojanje boga.

Sigurnost je samo pobeda jedne verovatnoće nad drugom i ništa više.