Kad se drvetu potkreše krošnja, iz stabla izbijaju novi izdanci. Tako se često i duša obolela u cvatu vraća u prolećno doba začetka i detinjstva prožetog slutnjama, kao da će tu otkriti nove nade i nastaviti prekinutu nit života. Izdanci sočno i naglo bujaju iz stabla, ali je to samo prividni život i iz njega nikad neće izrasti krošnja. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016
U meni se javlja čežnja za davanjem nekog novog smisla čovečjem životu, koji je postao besmislen. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016
I najnesrećniji život ima svojih sunčanih časova i, pod pjeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016