Sve knjige na svijetu trebalo bi da budu knjige utjehe,toliko ima nesrećnih na svijetu.
Sve knjige na svijetu trebalo bi da budu knjige utjehe,toliko ima nesrećnih na svijetu.
Sve knjige na svijetu trebalo bi da budu knjige utjehe,toliko ima nesrećnih na svijetu.
Žena ima dvije svoje misije na Zemlji, da bude majka i da bude supruga. Ona je od prirode stvorena da bude majka, a samo je ljudskim zakonima natjerana da bude supruga.
Žena oprašta, ali ne zaboravlja; muškarac zaboravi i kada ne oprosti.
Žene počinju bivati duboko milosrdne tek kad su i same duboko nesrećne; u sreći su bezdušne i pustoglave, sasvim obratno od muškarca, koji je dobar samo kad je srećan.
Mnogo puta žena ne voli muškarca čijoj se lepoti najviše divi, jer svaka žena instiktivno oseća da je fizička lepota žensko oružje, a ona to svoje oružje ne voli da vidi u rukama muža...
Žene ne priznaju prošlost, a još je manje žale: one grabe od svakog momenta sve što se može ugrabiti.
Ljubomoran muškarac je moralni idiot, a ljubomorna žena je gora i opasnija od preljubnice.
Muškarac ima detinjstvo, mladost i starost, a žena do kraja ostane dete i, kao dete, sve smatra igračkom.
Muškarac je uspeo da izmisli i pripiše ženi sve odlike karaktera koje ona, u stvari, nema, čak koje su više njegove nego ženine. Tako, muškarac misli da je žena slaba i zbunjena, a ona...
Muškarac veruje u ljubav i kad nije nikad bio voljen: i zanosi se ljubavlju i onda kada ne voli ženu.