U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi.
U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi.
U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi.
…reč ni kad je u najdubljoj šumi izgovorena ne ostaje na mestu, a pogotovo kad se napiše ili čak i drugima kaže..
Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima.
Nije dovoljno jednoj stvari okrenuti ledja pa da prestane da nas muči i goni.
Tako se uvijek u blizini nadmoćnog neprijatelja i prije velikih poraza javljaju u svakom osuđenom društvu bratoubliačke mržnje i međusobni sporovi.
Ko čini dobro, od njega se jos više dobra očekuje.
Nisu svi ljudi tako rđavi i kao što to rđav čovjek misli.
Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.
Dugi su i zamršeni računi i obračuni između onih koji imaju i ne daju i onih koji nemaju ništa do svojih potreba.