Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana i neke stvarčice od herendi porcelana i jedan pulover u kom si bila.
Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana i neke stvarčice od herendi porcelana i jedan pulover u kom si bila.
Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana i neke stvarčice od herendi porcelana i jedan pulover u kom si bila.
Ona se verovatno tačno seća na kom smo se sastanku poljubili. Ja, priznajem, ne. Jer svoj zivot sam poceo da brojim tek od toga poljupca pa nadalje.
Jednom su mi rekli da osobe poput mene nikada ne nađu mir i da celi život jure neku svoju iluziju.
Ako te ikad izgubim, obećaj mi jedno. Nećeš se dati nekom šarlatanu što te ne zaslužuje. Pogotovo ne radi to meni u inat. Ako već poželiš terati inat, onda meni u inat budi srećna.
Znaš, ti i ja se krećemo paralelno jedno pored drugog. Gledamo se, svako iz svog voza. A je li možeš jednom u životu, samo jedan jedini put da zaboraviš sve vagone, vozove, koloseke i...
Sada hoda samo sa svojim osmehom i smeje se glasnije nego ikad pre. Prijatelju, izgleda da si je izgubio.
Bili smo klinci i bilo je hladno i sneg je padao krupan. Te sam se zime zatreskao gadno, k’o pravi pubertetski tupan.
– Voliš ti nju. Slegao sam ramenima, podigao ruku i prislonio sat na uho. – Pa, šta ja znam. Primetio sam da mi i sat ubrza svaki put kad je neko pomene.
Čuvam je, sigurna je, a opet joj pružam mao slobode, a puno ljubavi i razumevanja. Znaš, jednog dana bih voleo da je moje dete zove mama.