Ko drvo nije razumio prvo, pa tek onda sadio, nije ništa uradio. I shvatiće kad tad da ne zna šta je hlad.
Ko drvo nije razumio prvo, pa tek onda sadio, nije ništa uradio. I shvatiće kad tad da ne zna šta je hlad.
Ko drvo nije razumio prvo, pa tek onda sadio, nije ništa uradio. I shvatiće kad tad da ne zna šta je hlad.
Tišina koja je nastala nikako mi se nije dopadala. Dovoljno sam odrastao da znam da se najgore vesti, najlakše saopštavaju ćutanjem.
Zabavljali smo se kratko i kad smo bili zajedno, kao tih meseci, samo smo se grlili i ljubili, kao pijani Rusi. Definitivno me promenila, istina je.
Bože kako me je sramota, ja zbog tebe nisam napravio ni korak, a ti si ih napravila milion.
– Malo sam zakasnila? Desetak godina, po mojoj slobodnoj proceni.
Sasvim komunistički. Pojedinačne greške i kolektivni uspesi. Lova kvari ljude, ali leči živce.
Da, vreme je i bilo, lutko. Upoznao sam ovaj grad tragajući za ulicom kojom prolaziš.
Taj ožiljak na svojim uspomenama vaša kći uporno tretira kao banalnu ogrebotinu, ali ja za svaki slučaj ne grebuckam suviše po tome. Neke krastice znaju gadno da prokrvave kad im se najmanje nadaš.
Nisam od onih naivaca koji jedva čekaju neki budući dan i raduju se rođendanima i novim godinama, naprotiv, meni već dugo smeta što vreme prolazi.
Postoji jedan nerješiv problem kod nas, oni koji te vole to ne znaju da pokažu, a oni koji te mrze to ne znaju da sakriju.