I sve pomalo liči na onu nekadašnju noć, izdvojenu od drugih, obilježenu tajnom. Sve je opet bilo, a opet liči na san, ni na čemu ne mogu da se zaustavim jer ništa ne znam, a držim se sjećanja,uporno. Nijednog putokaza nemam za traženje i zadovoljavam se onim što je bilo,od toga je u meni ostao pun osjećaj, neistrošen i nezadovoljen, i ostao je nekakav sanjarski miris, druga dimenzija, mogućnost izvan onoga što se obično dešava. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016
Smatrao sam dužnošću i srećom da sebe i druge čuvam od greha. I sebe, uzalud je kriti. Grešne misli su kao vetar, ko će ih zaustaviti. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju? Čovek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu, tako sam mislio… Sad o tome mislim drukčije… Svet mi je odjednom postao tajna, i ja svetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više… February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016
Mlade devojke zamišljaju život i veruju rečima. Starice se boje smrti i s uzdahom slušaju o raju. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016