Meša Selimović citati

Hoćemo da vjerujemo da ima ljudi koji mogu više od onog što je obično. I bio je takav, u izvjesnom smislu, mogao je bar po tome kako je primao sve što mu se dešavalo. Osmijehom se namirivao za gubitke, stvorio svoje unutrašnje bogatstvo, vjerovao da u životu nema samo pobjeda i poraza,da postoji i disanje, i gledanje, i slušanje, i riječ i ljubav, i prijateljstvo, i običan
život,koji mnogo zavisi samo od nas.”

Smrt je surova, ali je život još suroviji.

Vatra je besmislena i uništavajuca, kao i mržnja.

I ne znam šta je jače, šta je važnije, i zato se ispitujemo i čekamo. Bez ikakve logike, dirnut sam što osjećam da sam joj potreban i sto me gleda drukčije nego ikoga drugog, a baš toga se bojim. Žao bi mi bilo da joj nanesem bol, a sigurno bi tako bilo. Ili vrlo vjerovatno. Užasavaju me obaveze, mogle bi da budu mučne, a privlači me što ih ona nudi. To rađa nadmoćnost, koja može da bude surova, ali i velikodušna: čuvam se i jednog i drugog.

Lijepo je ovo osjećanje ponosa, brani nas od kajanja.

Ali ponekad, ne tako često, kad mi se zgadi laž, onda govorim istinu. Crno je, u teškom vremenu živimo, a živimo jadno i sramotno. Utjeha je samo što će oni koji budu posle nas živjeli, preturiti preko glave još teža vremena, i pominjati naše dane kao srećne.

Opasno je kad se čovek nađe sam, okružen tišinom tuđeg neprisustva, više je strahova i čudnih razgovora sa sobom.

Ljubav je ipak jača od svega.

Najmanje se govori kad te se najviše tiče.

Za svakoga imamo razumevanje osim za svoje najbliže, smatramo da nam njihova vernost prirodno pripada, kao vlastita koža.