Meša Selimović citati

Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi.
Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Čak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao.
Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.

Pust život je gori nego ništa, a ljudi se opet drže te pustoši, ne vjerujući kako ima išta drugo. Ništa ne bi izgubili kad bi pustili ono što imaju, a boje se da ne bi dobili, zato šute i čekaju.

Žena je uvek zanimljiva kad je zaljubljena, tad je pametnija, odlučnija, ljupkija nego ikad. Muškarac je rastresen, ili grub, ili nerazmišljen.

Ne mogu birati ljude kakve želim, niti u njima samo ono što je dobro. Moram da primim ili odbijem ljude koje mi život šalje, i ono što je u njima, nerazdvojeno. I možda bih grdno pogriješio kad bih prihvatio samo svece, kad bi ih i bilo, jer su sigurno nepodnošljivo dosadni.

Razuman se hrani da živi, a lud živi samo da se hrani i goji.

Uvijek sam smatrao da je prijatelj čovjek koji i sam želi oslonac, polutina koja traži dopunu, nesiguran u sebe, pomalo smoljav, nužno dosadan, mada drag, jer izanđa, kao žena.

– Zar ne misliš da bi trebalo da budeš opreznija?
– Zašto? – upitala je razdraženo. – On je samo zanimljiviji od drugih. Nimalo opasniji. I po čemu bi to bio? Je li on opasni vuk, a ja naivna Crvenkapa? Ili sam skupocjena čaša koju će ispustiti iz ruke. Ništa mi se ne može desiti što ja ne želim.

Niko nikom ne može natovariti toliko muke na vrat koliko može čovek sam sebi.

Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.

Do kraja života upoznavaću ljude, a nikad ih upoznati neću; uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka.