Meša Selimović citati
Ne volim kišu, ne volim vjetar, ne volim zimu. Nekako si jadan, kašlješ, bole te krsta, boli te duša. A ne volim ni ljetnu žegu, nisi nizašta. Ima li gdjegod na zemlji kraj gdje je uvijek proljeće?
Cenim nova prijateljstva, ona su kao ljubav koja nam je uvek potrebna, ali stara prijateljstva su više od ljubavi, jer su dio nas samih.
Što je to s nama i sa životom, u kakve se to konce saplićemo, u što upadamo svojom voljom, u što nevoljom, što od nas zavisi, i što možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke.
Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni čistog sećanja ni čistog života.
Pošten sam koliko mogu, nikome ne želim suviše zla, htio bih da ljude više volim nego sto ih žalim, molim se svojoj sreći da mimo mene prođe ono što me se ne tiče…
Živi ništa ne znaju. Poučite me, mrtvi, kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život.