Citati Posts

Lijepa riječ je kao lijepo stablo, korijen mu je duboko u zemlji, a grane se pod nebo uzdižu.

Sve neobično, sve kako ne treba. Ali nisam ja birao prilike, nisu ni prilike mene: susreli smo se, kao ptica i oluja.

Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti on je najveći. A znam, zaboraviti ne mogu.

Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametnute uslove.

Pogleda čoveka kome je želela da se preda, i kome je odlučila da nikada ne ispriča šta je sada osećala, jer ono sto je sada osećala bilo je daleko od bilo čega konkretnog, fizičkog. On je bio opušteniji, kao da je započinjao jedan interesantan period svog postojanja.

Za razliku od Beograda koji nema para, Ženeva nema dušu. Ne znam šta je gore.

Smanji gas, preuzmi kontrolu, vrati se u svoj ritam. Idemo dalje.

Ono što hoće, mudrac to traži u sebi. Prost čovek to traži kod drugih.

Ima mnogo samih žena na svetu sa jednim, dva ili tri deteta. I čovek se pita, kud su muževi otišli ili kud su ljubavnici otišli
i ostavili iza sebe sve te ruke, oči, stopala i glasove.

Ljubav je bajka za budale.