Miroslav Mika Antić citati

Ti si uvek krilat bio samo si zaboravio. Zato leti. Sanjaj. Trči. Stvaraj zoru kad je veče. Nek’ od tebe život uči da se peni i da teče.

Svaki je trenutak istina, samo što poneki ima lažnog čoveka.

Možda ti i ne slutiš koliko volim tvoju tršavu glavu, detinju glavu koja miriše na sapun i penušavi aprilski vetar.

I najdalja budućnost ima svoju budućnost, koja u sebi čuje svoje budućnosti glas.

Ako mi život krila skrati, i sneg u oku počne da veje, znam, bar se neću pokajati što sam umeo da se smejem.

Postoje ljudi koji žive pravolinijski.. Postoje i oni drugi. Čas odlete u nebo. Čas ih polupane dižeš sa zemlje i lepiš.

Kada jednom budete odrasli, ponašajte se kao svemir, a ne kao njegov deo.

Gospođice, ja nisam za tobom bio onako obično, gimnazijski zanesen. U meni je sve do tabana minirano.

I najveći je život kad nisi svestan da živiš, nego misliš da sanjaš.

Sve je samo toliko veliko, koliko smo mi mali u sebi. I sve je toliko malo, koliko smo mi u sebi veliki.