Meša Selimović citati
Čovek i nesvesno ispravlja svoje uspomene, idealizujući ljude i događaje koji su mu dragi, potiskujući i potpuno zaboravljajući one koji su mu neugodni.
Kakve su da su, žene su mudrije i bolje od muškaraca. To pred njima ne treba reći, ali su muškarci glupi, sujetni, uobraženi, ne vrijede mnogo, među nama rečeno. I čudo je kako nas žene trpe.
Svi me gledajte krivo, ljutite se, odmahujte glavom, svejedno mi je, ovdje sam, ne odričem se veze od koje nemam bliže, raspnite me ako hoćete za ovu ljubav, zar se može protiv nje.
Ali nikad ne znamo što izazivamo u drugom čovku rečju koja za nas ima sasvim određeno značenje i zadovoljava samo našu potrebu.
Nisam htio ni jesti, ni piti, odbio sam kad me nudila, htio sam biti drugačiji od ostalih, zato sam bio isti.
Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti i po izrazu patnje na licu, kakvo više nikad nisam vidio, niti sam dugo mogao da zaboravim, jer sam tu patnju prouzrokovao. Zbog te žene, jedine koju sam volio u životu, nisam se oženio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje otete, postao sam tvrđi i zatvoreniji prema svakome. Osećao sam se poharan i nisam davao ni drugima ono što nisam mogao dati njoj. Možda sam se svetio sebi i ljudima, nehotice i ne znajući. Boljela me, odsutna. O, zaista, ali je sve bilo kasno. Šteta što moju neistrošenu nježnost nisam dao ma kome-roditeljima, bratu, drugoj ženi. Ali, možda to govorim bez razloga, sad, svodeći račune. Jer i nju sam ostavio i otišao na vojnu, ne žaleci, a požalio sam kad ništa više nisam mogao izmjeniti.