Jovan Dučić citati

Žena je najviši podstrek ljudskog stvaranja: ona stoji u zenitu muškarčeve misli i akcije, i njoj se duguju sve lepote i veličine ljudskog genija.

Brak se najčešće sastoji od jednog lažova i jednog nasilnika.

Ima ljudi koji su hrabriji pred smrću, nego pred životom.

Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu da se vole oni koji bi hteli da prestanu? Naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; i rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se nikada nisu hteli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest i okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.

Žena iskreno veruje da je muškarac voli samo onda kad zbog nje pati i kad u nju stalno sumnja.

Muževi nisu ubijali svoje žene uhvaćene da se daju za novac, nego uvek one koje su se davale iz duboke i iskrene ljubavi.

Žena u koju smo zaljubljeni prestaje biti za nas obično ljudsko biće, nego ili postane beli anđeo ili crna sotona.

Za svaku našu nesreću kriva je ili naša lakoumnost, ili naša gordost, ili naša glupost, ili naš porok.

Ljubav je ozbiljna i sveta stvar, ali su zaljubljeni – za čudo, uvijek smiješni za sve ostale ljude.

Žena nema osećanja odgovornosti kao ni dete: i ona se brani suzama, a ne razuveravanjem. Ali i kad moli za oproštenje, to ne znači da priznaje krivicu nego izbegava grube scene.