Ivo Andrić citati
Nije najgore što sve prolazi, nego što mi ne možemo i ne umemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbežnom činjenicom.
Ogromni su i neshvatljivi planovi tvoji, o Bože, i jasno je da im mi ne možemo dogledati ni smera ni svrhe i da ih moramo smireno primati: al’ je teško biti čovek, Gospode!
U toj velikoj i čudnoj borbi koja se u ovoj Bosni vjekovima vodila između dvije vjere, a pod vidom vjera za zemlju i vlast i svoje sopstveno shvatanje života i uređenje svijeta, protivnici su otimali jedan drugom ne samo žene, konje i oružje, nego i pjesme.
Ako, sa krajnjim naporom, čoveku koji stari pođe za rukom da ostane uredan i čist, to je sterilizovana čistoća apoteke a ne čistoća cveta.
Niko nije hteo da me sluša. I to me je mučilo. Sad, kad sam zašao u godine, svi traže od mene da im govorim o sebi. A ja ne mogu reči da kažem. I to me muči.
Ima u jednim ljudima bezrazložnih mržnji i zavisti, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i da izmisle.
Nesreća nesrećnih ljudi i jeste u tome što za njih stvari koje su inače nemoguće i zabranjene postanu, za trenutak, dostižne i lake, ili bar tako izgledaju, a kad se jednom trajno usele u njihove želje, one se pokažu opet kao ono što jesu: nedostupne i zabranjene, sa svim posljedicama koje to ima po one koji za njima posegnu.