Đorđe Balašević citati
Znaš, stalo mi je. Ali se uporno ponašam kao da nije. Gradim oko sebe zid do kojeg niko ne može doći, ali ima jedna caka. Priđi. Reci mi riječ i taj će se zid pokazati kao jedna obična kula od karata koja izgleda moćno dok ne dođe nešto pred čim pada.
Retko odlazim kući, a pišem još ređe, a slike postaju sve bleđe i bleđe, pa lepe potiskuju ružne, al’ tako to krene, pa nekad naručim piće, pa stignem u svatove njene, sve prave ljubavi su tužne.
Znaš prijatelju, ja sam nju voleo. Ono mislim, baš voleo. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, al’ sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto. Baš njoj sam najviše boli nanosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je terao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bežao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sledećem dokazao da sam đubre.
Nekad ne znam da li sanjam, nekad ne znam što je stvarnost, ja sam hteo tačno takvu to je čudna podudarnost, tačno takvu, ma ozbiljno vam kažem.
Istina, njihovo zaljubljivanje nije trajalo dugo, ali u toj igri nema pravila. Neko emocije troši polagano, kao mirišljavi sapun, a neko svoje srce ispali razuzdano, kao pun šaržer, pa u jednoj kišovitoj aprilskoj noći odvoli za čitav život.
Bilo je neko proleće, koje nije išlo uz jesen koju je izabrala za svoj način života. Zaboravila je da se smeje glasno.
Jednom sam poželeo da me ti nazoveš kad budem sam. I kada budem daleko. I eto, prva želja mi se ispunila. Nadam se da drugu neću morati da čekam toliko dugo.