Citati Posts
Roditelji nas ne razumeju, devojke u koje smo zaljubljeni ne uzvraćaju nam ljubav, prijatelji nas izdaju, čini nam se da smo najnesrećnija i najružnija bića na svetu; pružamo ruku prema polici sa knjigama i, gle! – već iz prvog poglavlja počinje da nam govori neki davno umrli brat, neko tako sličan nama, sličniji od bilo koga u porodici i razredu: “Ne daj se, mali! Svi ljudi na zemlji prolazili su kroz iste stvari, drži se, mi smo s tobom!”
Knjige nas tako uče najvažnijoj lekciji: kako da ih jednoga dana odbacimo i zakoračimo u život!
Ne lutajmo mislima i ne gledajmo šta drugi rade, nego gledajmo šta mi radimo, šta od nas proizilazi, da li tešimo ili osuđujemo, da li praštamo ili volimo.
Ljudi su imali lošu naviku. Gledali su u mene, a ja sam bila kao neka vrsta ogledala umesto osobe. Zapravo, nisu videli mene, videli su svoje nepristojne misli, a onda bi se prali nazivajući mene nepristojnom.