Đorđe Balašević citati

Ko drvo nije razumio prvo, pa tek onda sadio, nije ništa uradio. I shvatiće kad tad da ne zna šta je hlad.

Tišina koja je nastala nikako mi se nije dopadala. Dovoljno sam odrastao da znam da se najgore vesti, najlakše saopštavaju ćutanjem.

Zabavljali smo se kratko i kad smo bili zajedno, kao tih meseci, samo smo se grlili i ljubili, kao pijani Rusi. Definitivno me promenila, istina je.

Bože kako me je sramota, ja zbog tebe nisam napravio ni korak, a ti si ih napravila milion.

– Malo sam zakasnila? Desetak godina, po mojoj slobodnoj proceni.

Sasvim komunistički. Pojedinačne greške i kolektivni uspesi.
Lova kvari ljude, ali leči živce.

Bila je moja zlatna šansa, a tek sam načeo svoj krug. Moj mali verni Sančo Pansa, moja ljubavnica, saborac i moj najbolji drug.

I ne znam zašto se posle svega uvek vraćam tvojoj nesavršenosti. Valjda je to ljubav, mila.

Čudni su magneti u nama. Ništa nas ne privlači tako dobro kao odbijanje.

Pa ona mi nikad nije bila bliža nego tad. I nikad dalja.