Đorđe Balašević citati
Draže mi je bilo da joj kažem nešto glupo – izmamim osmeh, iznerviram, naljutim. Samo da dobijem od nje onu šašavu reakciju koju toliko volim.
– Voliš ti nju.
Slegao sam ramenima, podigao ruku i prislonio sat na uho.
– Pa, šta ja znam.
Primetio sam da mi i sat ubrza svaki put kad je neko pomene.
Čuvam je, sigurna je, a opet joj pružam mao slobode, a puno ljubavi i razumevanja. Znaš, jednog dana bih voleo da je moje dete zove mama.
Sada hoda samo sa svojim osmehom i smeje se glasnije nego ikad pre. Prijatelju, izgleda da si je izgubio.
Bili smo klinci i bilo je hladno i sneg je padao krupan. Te sam se zime zatreskao gadno, k’o pravi pubertetski tupan.
Znaš, ti i ja se krećemo paralelno jedno pored drugog. Gledamo se, svako iz svog voza. A je li možeš jednom u životu, samo jedan jedini put da zaboraviš sve vagone, vozove, koloseke i da mi pružiš ruku i dozvoliš mi da te grlim do kraja putovanja..