Đorđe Balašević citati

Sto hiljada reči znam, al’ jedna mi fali da nju kako treba opišem.

Teško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo videti. Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji. Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude.

Šta je, cirkusaneru, šta me tako gledaš? Kao da nikad nisi video devojku za kojom ćeš patiti celog života?

Ne… Nismo mi bili ljubavnici… Nikad. Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali… I to je sve. Oboje smo nosili na lančiću po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokušavali da je sastavimo, ko zna zašto…

A kod tebe me najviše nervira to što na tebe čovjek ne može ni da se naljuti pošteno. Znaš li? Znaš, a? O, znaš ti to. Vrlo dobro ti to znaš.

Ali, ja sam sanjalica. Verujem u nestvarno. Verujem u ono “ali” svaki put kada mi kažu da se ne zavaravam. Jer nemoguće postaje moguće, ako dovoljno želiš.

Možda nisam maher da odmah procenim ljude, al’ puštam da im jezici odrede mesto u mom životu.

Čak i oni koji su me voleli ponekad su tajno boli iglama lutkicu napravljenu po mom liku. Imao sam odličnih neprijatelja, ne žalim se.

Ako ste te sreće da u ovom ludom svetu naiđete na osobu koja vas privuče psihički i fizički, koja ima kvalitete na levoj strani grudnog koša i iznad očiju, čuvajte je, jer kad prokockate priliku sledi razdoblje seljačina i beštija, jer je neko pametan ukrao ono što vi niste znali ceniti.

Možda se izgubim na putu od ponosa do očaja ili zauvek zapnem između tvoje slabosti i svog inata.