Završiću našu priču s’ jednim ‘moglo je biti, ali nije. I ko zna,kroz par godina kad sretnemo se,pričaćemo o nama kroz šalu,možda,mada ni jednom ni drugom neće biti smešno u dubini duše. A onda jednog jutra shvatićeš,kao i ja,da oni što se bude na drugoj strani kreveta nisu mi. I više neće biti smešno,već tužno. Nedostajaće mi ona tvoja druga strana mene da upotpuni mozaik moje životne priče. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016
Prate me duhovi k’o gladni vukovi, a moje vreme tinja kao stari trupac bukovi još jutros gurnut u kamin. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016
Kad odem, kad me đavo isprati glavnim sokakom, i kad mesečina zaveje moj trag, nemoj tugovati. February 20, 2016 by Ghost · Published February 20, 2016